Michelle Obama održala snažan DNC govor, osudila Trumpa - pročitajte transkript i pogledajte video

Michelle Obama održao je glavni govor tijekom jedne od večeri Demokratska nacionalna konvencija 2020 i održala je govor koji će se pamtiti godinama.

Politički komentatori kažu da nikada nisu vidjeli da bivša prva dama drži takav govor Michelle upravo dala, u koju je zalupila struju predsjednik Donald Trump .

“ Donald Trump je pogrešan predsjednik za našu zemlju,” Michelle rekao je u unaprijed snimljenom govoru. “Imao je više nego dovoljno vremena da dokaže da može obaviti posao, ali očito je preko glave. Ne može dočekati ovaj trenutak. On jednostavno ne može biti ono što trebamo za nas. Tako je kako je.'

'To je što je', slučajno je točno ono što Adut rekao je prije samo nekoliko tjedana u vezi s brojem smrtnih slučajeva od COVID-19.

“Dakle, ako uzmete jednu stvar od mojih večerašnjih riječi, to je sljedeće: Ako mislite da stvari nikako ne mogu biti gore, vjerujte mi, mogu; i hoće ako ne napravimo promjenu na ovim izborima. Ako imamo nade da ćemo okončati ovaj kaos, moramo glasati za Joe BidenViše kao da naši životi ovise o tome”, dodala je.

U nastavku pogledajte govor, au nastavku pročitajte cijeli tekst govora.

Kliknite unutra da biste pročitali cijeli govor…

CIJELI DNC GOVOR MICHELLE OBAME – TEKST
**Prijepis putem CNBC

Dobra večer svima. Teško je vrijeme i svatko ga osjeća na različite načine. I znam da mnogi ljudi trenutno oklijevaju uključiti se u političku konvenciju ili u politiku općenito. Vjeruj mi, shvaćam to. Ali večeras sam ovdje jer volim ovu zemlju svim srcem i boli me vidjeti toliko povrijeđenih ljudi.

Upoznao sam toliko vas. Čuo sam vaše priče. I kroz vas sam vidio obećanje ove zemlje. I zahvaljujući mnogima koji su bili prije mene, zahvaljujući njihovom trudu, znoju i krvi, i sam sam uspio živjeti to obećanje.

To je priča o Americi. Svi ti ljudi koji su žrtvovali i prevladali toliko toga u svoje vrijeme jer su željeli nešto više, nešto bolje za svoju djecu.

Ima puno ljepote u toj priči. Ima tu i puno boli, još mnogo borbe i nepravde i rada. A koga ćemo izabrati za našeg predsjednika na ovim izborima će odrediti hoćemo li poštovati tu borbu i otkloniti tu nepravdu i održati na životu samu mogućnost da se taj posao dovrši ili ne.

Jedan sam od nekolicine ljudi koji danas žive i koji su iz prve ruke vidjeli ogromnu težinu i nevjerojatnu moć predsjedničke funkcije. I još jednom da vam kažem: posao je težak. Zahtijeva jasnu prosudbu, svladavanje složenih i suprotstavljenih pitanja, predanost činjenicama i povijesti, moralni kompas i sposobnost slušanja – i postojano uvjerenje da svaki od 330.000.000 života u ovoj zemlji ima značenje i vrijednost.

Predsjednikove riječi imaju moć pokrenuti tržišta. Oni mogu započeti ratove ili posredovati u miru. Oni mogu prizvati naše bolje anđele ili probuditi naše najgore instinkte. Kroz ovaj posao jednostavno ne možete lažno proći.

Kao što sam već rekao, biti predsjednik ne mijenja tko ste; otkriva tko ste. Pa, i predsjednički izbori mogu otkriti tko smo. A prije četiri godine previše je ljudi odlučilo vjerovati da njihovi glasovi nisu važni. Možda su se zasitili. Možda su mislili da ishod neće biti blizak. Možda su se barijere činile prestrmima. Bez obzira na razlog, na kraju su ti izbori poslali nekoga u Ovalni ured tko je izgubio nacionalno glasovanje za gotovo 3.000.000 glasova.

U jednoj od država koje su odredile ishod, pobjednička razlika iznosila je u prosjeku samo dva glasa po biračkom mjestu - dva glasa. I svi smo živjeli s posljedicama. Kad je moj suprug napustio ured s Joeom Bidenom uz sebe, imali smo rekordno velik broj otvaranja radnih mjesta. Osigurali smo pravo na zdravstvenu zaštitu za 20.000.000 ljudi. Bili smo cijenjeni diljem svijeta, okupljajući naše saveznike u borbi protiv klimatskih promjena. A naši su čelnici radili ruku pod ruku sa znanstvenicima kako bi spriječili izbijanje ebole da postane globalna pandemija.

Četiri godine kasnije, stanje ove nacije je bitno drugačije. Više od 150.000 ljudi je umrlo, a naše gospodarstvo je u rasulu zbog virusa koji je ovaj predsjednik predugo umanjivao. Ostavila je milijune ljudi bez posla. Previše ih je izgubilo zdravstvenu skrb; previše ih se bori za osnovne potrepštine poput hrane i stanarine; previše je zajednica ostavljeno na cjedilu da bi se uhvatile ukoštac s pitanjem hoće li i kako sigurno otvoriti naše škole. Na međunarodnoj razini, okrenuli smo leđa, ne samo sporazumima koje je skovao moj suprug, već i savezima za koja su se zalagali predsjednici poput Reagana i Eisenhowera.

A ovdje kod kuće, dok se George Floyd, Breonna Taylor i beskrajni popis nevinih obojenih ljudi i dalje ubijaju, izjavljivanje jednostavne činjenice da je život crnaca bitan još uvijek se s podsmijehom s najviših državnih dužnosti.

Jer kad god u Bijeloj kući tražimo vodstvo ili utjehu ili bilo kakav privid postojanosti, ono što umjesto toga dobivamo je kaos, podjele i potpuni i potpuni nedostatak empatije.

Empatija: to je nešto o čemu sam puno razmišljao u posljednje vrijeme. Sposobnost hodanja u tuđim cipelama; priznanje da i tuđe iskustvo ima vrijednost. Većina nas to prakticira bez razmišljanja. Ako vidimo nekoga da pati ili se bori, ne osuđujemo ga. Posežemo jer, 'Eto, ali za milost Božju, idi ja.'

To nije koncept koji je teško shvatiti. To je ono čemu učimo svoju djecu. I kao i mnogi od vas, Barack i ja smo dali sve od sebe kako bismo našim djevojkama usadili jake moralne temelje za prenošenje vrijednosti koje su naši roditelji, bake i djedovi ulili u nas. Ali upravo sada, djeca u ovoj zemlji vide što se događa kada prestanemo zahtijevati empatiju jedni prema drugima. Gledaju okolo pitajući se jesmo li im cijelo ovo vrijeme lagali o tome tko smo i što doista cijenimo.

Vide ljude kako viču u trgovinama, ne želeći nositi masku kako bismo svi bili sigurni. Vide ljude kako zovu policiju zbog ljudi koji gledaju svoja posla samo zbog boje njihove kože. Oni vide pravo koje kaže da samo određeni ljudi pripadaju ovamo, da je pohlepa dobra i da je pobjeda sve jer sve dok ste na vrhu, nije važno što će se dogoditi svima ostalima. I vide što se događa kada se taj nedostatak empatije pretvori u izravni prezir.

Oni vide naše vođe kako označavaju svoje sugrađane državnim neprijateljima dok istovremeno ohrabruju bjelačke rasiste koji nose baklje. Užasnuto gledaju kako djecu istrguju iz obitelji i bacaju u kaveze, a kako se na mirne prosvjednike koriste biber sprej i gumeni meci za fotografiranje.

Nažalost, ovo je Amerika koja je izložena sljedećoj generaciji. Nacija koja je loša ne samo po pitanju politike, već i po pitanju karaktera. I to nije samo razočaravajuće; to je stvarno bijesno, jer znam dobrotu i milost koja postoji u kućanstvima i susjedstvima diljem ove nacije. I znam da bez obzira na našu rasu, dob, vjeru ili politiku, kada zatvorimo buku i strah i istinski otvorimo svoja srca, znamo da ono što se događa u ovoj zemlji jednostavno nije u redu.

Ovo nije ono što želimo biti.

Pa što ćemo sada? Koja je naša strategija? Tijekom protekle četiri godine mnogo me ljudi pitalo: 'Kada drugi tako nisko padaju, funkcionira li i dalje visoko?' Moj odgovor: ići visoko je jedina stvar koja funkcionira, jer kada se spustimo nisko, kada koristimo istu taktiku degradiranja i dehumaniziranja drugih, samo postajemo dio ružne buke koja zaglušuje sve ostalo. Sami sebe degradiramo. Degradiramo same uzroke za koje se borimo. Ali budimo jasni: biti visoko ne znači nabaciti osmijeh i govoriti lijepe stvari kada se suočite sa zloćom i okrutnošću. Ići visoko znači krenuti težim putem. To znači strugati i grabiti put do vrha planine. Ići visoko znači žestoko se suprotstaviti mržnji, a pritom imati na umu da smo jedna nacija pod Bogom, i ako želimo preživjeti, moramo pronaći način da živimo zajedno i radimo zajedno uprkos našim razlikama.

A ići visoko znači otključati okove laži i nepovjerenja jedinom stvari koja nas može istinski osloboditi: hladnom teškom istinom.

Dopustite mi da budem iskren i jasan koliko god mogu. Donald Trump je pogrešan predsjednik za našu zemlju. Imao je više nego dovoljno vremena da dokaže da može obaviti posao, ali očito mu je preko glave. Ne može dočekati ovaj trenutak. On jednostavno ne može biti ono što trebamo za nas. Tako je kako je. Sada razumijem da moju poruku neki ljudi neće čuti. Živimo u naciji koja je duboko podijeljena, a ja sam crnkinja koja govori na Demokratskoj konvenciji. Ali dovoljno vas me do sada zna. Znaš da ti govorim točno ono što osjećam. Znaš da mrzim politiku. Ali isto tako znaš da mi je stalo do ove nacije. Znaš koliko mi je stalo do sve naše djece.

Dakle, ako uzmete jednu stvar iz mojih večerašnjih riječi, to je sljedeće: ako mislite da stvari nikako ne mogu biti gore, vjerujte mi, mogu; i hoće ako ne napravimo promjenu na ovim izborima. Ako imamo ikakvu nadu da ćemo okončati ovaj kaos, moramo glasati za Joea Bidena kao da nam životi ovise o tome. Poznajem Joea. On je duboko pristojan čovjek, vođen vjerom. Bio je sjajan potpredsjednik. On zna što je potrebno za spašavanje gospodarstva, suzbijanje pandemije i vođenje naše zemlje. I sluša. Reći će istinu i vjerovati znanosti. Napravit će pametne planove i voditi dobru momčad. I vladat će kao netko tko je živio život koji mi ostali možemo prepoznati. Dok je bio dijete, Joeov otac je ostao bez posla. Dok je bio mladi senator, Joe je izgubio ženu i kćerkicu. A kad je bio potpredsjednik, izgubio je voljenog sina. Dakle, Joe poznaje muku sjedenja za stolom s praznom stolicom, zbog čega svoje vrijeme tako slobodno daje ožalošćenim roditeljima. Joe zna kako je to boriti se i zato daje svoj osobni telefonski broj djeci koja sama svladavaju mucanje.

Njegov je život dokaz povratka na noge, a on će usmjeriti tu istu želju i strast da nas sve podigne, pomogne nam da ozdravimo i vodi nas naprijed.

Sad, Joe nije savršen. I on bi vam to prvi rekao. Ali nema savršenog kandidata, nema savršenog predsjednika. I njegova sposobnost učenja i rasta - u tome nalazimo onu vrstu poniznosti i zrelosti za kojom mnogi od nas upravo sada čeznu. Zato što je Joe Biden služio ovoj naciji cijeli svoj život ne gubeći iz vida tko je; ali više od toga, nikada nije izgubio iz vida tko smo, svi mi.

Joe Biden želi da sva naša djeca idu u dobru školu, idu liječniku kad su bolesni, žive na zdravom planetu. I ima planove kako sve to ostvariti. Joe Biden želi da sva naša djeca, bez obzira na to kako izgledaju, mogu izaći kroz vrata bez brige da će biti uznemiravana, uhićena ili ubijena. Želi da sva naša djeca mogu ići u kino ili na sat matematike bez straha da će biti upucana. On želi da sva naša djeca odrastaju s vođama koji neće samo služiti sebi i svojim bogatim vršnjacima, već će pružiti sigurnosnu mrežu za ljude koji se suočavaju s teškim vremenima.

A ako želimo priliku slijediti bilo koji od ovih ciljeva, bilo koji od ovih najosnovnijih zahtjeva za funkcionalno društvo, moramo glasati za Joea Bidena u brojkama koje se ne mogu zanemariti. Jer upravo sada ljudi koji znaju da ne mogu pošteno pobijediti na glasačkim kutijama čine sve što mogu kako bi nas spriječili da glasamo. Zatvaraju biračka mjesta u manjinskim četvrtima.

Čiste biračke spiskove. Šalju ljude da zastraše birače i lažu o sigurnosti naših glasačkih listića. Ove taktike nisu nove.

Ali ovo nije vrijeme da uskratimo svoje glasove u znak protesta ili da se igramo s kandidatima koji nemaju šanse za pobjedu. Moramo glasati kao što smo glasali 2008. i 2012. Moramo se pojaviti s istom razinom strasti i nade za Joea Bidena. Moramo glasati ranije, osobno ako možemo. Moramo zatražiti svoje glasačke listiće poštom odmah, večeras, i odmah ih poslati natrag i pratiti kako bismo bili sigurni da su primljeni. A onda, pobrinite se da naši prijatelji i obitelji učine isto.

Moramo uzeti svoje udobne cipele, staviti maske, spakirati smeđu torbu za večeru, a možda i doručak, jer moramo biti spremni stajati u redu cijelu noć ako treba. Gledajte, već smo toliko toga žrtvovali ove godine. Mnogi od vas već idu taj dodatni kilometar. Čak i kada ste iscrpljeni, skupljate nezamislivu hrabrost da stavite te pilinge i date našim voljenima šansu za borbu. Čak i kada ste zabrinuti, dostavljate te pakete, spremate te police i obavljate sve one bitne poslove kako bismo svi mogli ići naprijed.

Čak i kad se sve čini tako neodoljivim, zaposleni roditelji nekako to spajaju bez brige o djeci. Učitelji postaju kreativni kako bi naša djeca i dalje mogla učiti i rasti. Naši mladi ljudi se očajnički bore da ostvare svoje snove. A kad su užasi sustavnog rasizma potresli našu zemlju i našu savjest, milijuni Amerikanaca svih dobi, svih pozadina ustali su marširati jedni za druge, vapeći za pravdom i napretkom.

Ovo smo još uvijek: suosjećajni, izdržljivi, pristojni ljudi čija je sreća povezana jedna s drugom. I prošlo je vrijeme da naši vođe ponovno odražavaju našu istinu. Dakle, na nama je da dodamo svoje glasove i svoje glasove tijeku povijesti, ponavljajući heroje poput Johna Lewisa koji je rekao: “Kada vidite nešto što nije u redu, morate nešto reći. Moraš nešto učiniti.” To je najistinitiji oblik empatije: ne samo osjećati, nego činiti; ne samo za sebe ili našu djecu, već za sve, za svu našu djecu.

I ako želimo održati mogućnost napretka u našem vremenu, ako želimo moći pogledati svoju djecu u oči nakon ovih izbora, moramo ponovno potvrditi svoje mjesto u američkoj povijesti. I moramo učiniti sve što možemo da izaberemo mog prijatelja Joea Bidena za sljedećeg predsjednika Sjedinjenih Država. Hvala svima. Bog blagoslovio.